Dana 01.01.2023. u Republici Hrvatskoj uveden je euro kao službena valuta, nakon čega će se u sudskoj praksi svakodnevno postavljati pitanja u kojim iznosima oštećenicima naknaditi neimovinsku štetu za pretrpljene ozljede i njihove posljedice.

Pravni stručnjaci koji se bave ovom problematikom kad pogledaju okolnosti konkretnog slučaja otprilike znaju koliku će naknadu sudovi dosuditi određenom oštećeniku.

Međutim, čak i u slučaju da okupite 10 sudaca ili odvjetnika koji su najupućeniji u ovu temu, vrlo je vjerojatno da ćete dobiti 10 različitih odgovora na ovo pitanje, odnosno malo je vjerojatno da će tih 10 osoba doći do istog iznosa.

To je i normalno zato što je čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.), propisano kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, iz čega vidimo kako se naknada neimovinske štete dosuđuje slobodnom ocjenom suda.

S tim u vezi treba reći da je svaki slučaj na svoj način specifičan te da svaki slučaj treba razmatrati posebno, na način da se razmotre tzv. posebne okolnosti slučaja, kojih je mnogo, a iste može procijeniti i prosječan građanin RH. Primjerice, ne može se dosuditi ista naknada neimovinske štete osobi koja je povredu zadobila za vrijeme liječenja kemoterapijom i osobi koja je u vrijeme zadobivanja povrede bila zdrava, jer je osobi koja se u vrijeme ozljeđivanja liječila kemoterapijom ta povreda puno teže pala. Isto tako, ne može se dosuditi ista naknada za duševne boli zbog smrti bliske osobe u situaciji kad bez majke ostane desetogodišnje dijete i kad bez majke ostane netko tko ima 70 godina, uz napomenu da ni to nije pravilo te da novac nikad ne može biti ekvivalent duševnim bolovima, već se visina naknade ovdje razmatra imajući u vidu uobičajene kriterije sudske prakse za dosuđivanje pravične novčane naknade iz čl. 1101. st. 1. ZOO- a.

Dakle, ono što je bitno je to da postoje Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH za dosuđivanje neimovinske štete. Aktualni orijentacijski kriteriji doneseni su na sjednicama Građanskog odjela VSRH održanim 05.03.2020. i 15.06.2020., kad je donesena odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija iz 2002., na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, s time da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Orijentacijski kriteriji mogu se pronaći na web stranici Vrhovnog suda RH i iste ćemo se potruditi analizirati u drugom članku, pogotovo u dijelu u kojem se uvijek govori da se isti ne primjenjuju na matematički način, odnosno kroz matematičku formulu.

Naime, Vrhovni sud RH je prvi put kriterije javno obznanio 2002. te je 2020. iste odlučio revalorizirati, na način da je iste podigao za 50%, što znači da je prihvatio da su kriteriji iz 2020. osnova ili baza, koju i  ubuduće treba revalorizirati, što je i učinio 2020.

U razdoblju od 2002. do 2020. sudovi su uglavnom sami revalorizirali kriterije iz 2002. te su naglašavali kako se ti kriteriji ne primjenjuju matematički, već da uvijek treba razmotriti okolnosti konkretnog slučaja.

S tim u vezi treba reći i to kako su se i od 15.06.2020. kada su doneseni novi Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH, okolnosti u našem društvu drastično promijenile na način da je došlo do rata u Ukrajini, do inflacije i vala poskupljenja svih artikala, energenata i dr. (gubitka vrijednosti novca), a 01.01.2023. u RH je došlo i do uvođenja eura, što sve treba promatrati kroz to da se taj gubitak vrijednosti novca u odnosu na 15.06.2020. također treba revalorizirati, za sada najmanje s dodatnim povećanjem od 25% u odnosu na kriterije donesene 2020., uz napomenu da su kriteriji dani matematički za uobičajene tipske situacije te da iste treba još uvećati za posebne okolnosti slučaja.

Primjerice, prema Orijentacijskim kriterijima iz 2020. roditeljima bi se za gubitak djeteta matematičkom primjenom tih kriterija (bez razmatranja okolnosti konkretnog slučaja) trebao dosuditi iznos od 330.000,00 kn ili 43.798,52 EUR. Međutim, kada se taj iznos revalorizira za još dodatnih 25%, radilo bi se o iznosu od 412.500,00 kn ili 54.748,15 EUR, pa je za očekivati da će sudovi oštećenicima u tim situacijama suditi oko 55.000,00 EUR (ne uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja), jer nije za očekivati dosuđivanje naknade u centima, ni u nekoliko eura, niti je itko sposoban toliko „apotekarskom vagom“ izmjeriti da da se radi baš o 54.748,15 EUR.

Nadalje, primjerice kod tzv. trzajnih povreda vrata gdje se najčešće utvrdi da se radi o smanjenju životnih aktivnosti od 5%, da je oštećenik trpio jake bolove 1 do 2 dana, da je trpio srednje bolove od 15 do 20 dana, lakše bolove od 30 do 45 dana te da je u tom razdoblju trpio i strah od ishoda liječenja, prema Orijentacijskim kriterijima bilo bi u tipskim predmetima za očekivati dosudu ukupnog iznosa neimovinske štete od oko 27.000,00 kn ili 3.583,51 EUR. Međutim, kao što je gore navedeno, nije za očekivati dosuđivanje naknade u centima, ni u nekoliko eura, niti je itko sposoban toliko „apotekarskom vagom“ izmjeriti da se radi baš o 3.583,51 EUR, pa je za očekivati da će sudovi oštećenicima u tim situacijama suditi ili 3.500,00 EUR ili 3.600,00 EUR ili 3.700,00 EUR, sve do 4.500,00 EUR, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja.

Pritom se nadamo kako će u narednom razdoblju sudovi još više ujednačiti svoju praksu, na način da visina naknade za slične ozljede u sličnim okolnostima neće varirati previše od suda do suda. Baš sad kod prijelaza s kune na euro ključno je to da se naknada neimovinske štete ne može precizno određivati u lipama, centima i eurima te da bi sudovi trebali utvrđivati visinu naknade na način da ukoliko je tužbeni zahtjev u razumnim okvirima koje određuje sudska praksa odnosno kriteriji (tu je korisno da stranke prilože sudsku praksu), da takav zahtjev onda treba prihvatiti u cijelosti. Primjerice, ako netko traži naknadu neimovinske štete od 3.800,00 EUR za tzv. trzajnu povredu vrata, teško je obrazložiti s logičkih osnova da mu primjerice pripada 3.610,00 EUR, a da se odbija za 190,00 EUR, niti to itko može na taj način izmjeriti. Dakle, zalažemo se za vrednovanje činjenice da li je tužbeni zahtjev postavljen u razumnom okviru, a ne činjenice da li je on matematički točan primjenom „apotekarske vage“.