Dana 04.03.2020.g. u Hrvatskoj odvjetničkoj komori u Zagrebu održano je savjetovanje na temu visine novčane naknade neimovinske štete, na kojem savjetovanju su odvjetnici sudionicima savjetovanja prenijeli nezadovoljstvo oštećenika koji u 2020.g. dobivaju naknadu prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH iz 2002.g. Prema riječima izlagača, oštećenici vode dugotrajne sudske postupke i na kraju dobivaju naknade koje su višestruko manje nego u drugim susjednim državama.
Tom prilikom predloženo je i potpisivanje apela Vrhovnom sudu RH za promjenu Orijentacijskih kriterija iz 2002.g., na način da se od tog suda zatraži donošenje novih orijentacijskih kriterija, dok se dio sudionika zalagao za to da se od Vrhovnog suda RH, kao i od niže stupanjskih sudova zatraži revalorizacija Orijentacijskih kriterija, budući se u većini drugih zemalja ti kriteriji uglavnom revaloriziraju svake godine.
Što je to revalorizacija? Laički rečeno, 2002.g. 1.000,00 kn imalo je puno veću vrijednost nego što ih imaju 2020.g., odnosno za 1.000,00 kn se 2002.g. moglo dobiti više dobara, nego što se može danas. Primjerice, 2002.g. se dvosobni stan u Splitu mogao kupiti za oko 70.000,00 EUR- a, a danas je za to potrebno oko 150.000,00 EUR ili više. Dakle, protekom vremena vrijednost novca pada, a revalorizacijom se utvrđuje u kolikom opsegu.
Pošto je svrha pravične novčane naknade davanje satisfakcije oštećeniku na način da mu se kroz dosudu novčanih sredstava omogućava pribava određenih materijalnih dobara koja bi trebala ublažiti njegove patnje, to se protivi samoj biti funkcije pravične novčane naknade neuvažavanjem pada vrijednosti novca tijekom vremena. Drugim riječima, ukoliko se iznos naknade tijekom vremena ne bi revalorizirao dolazilo bi do apsurdnog rezultata da oštećeni, koji naknadu dobivaju 2020 godine, za tu istu naknadu mogu priskrbiti upola manje dobara nego 2002. god., dakle ta naknada ima upola manju satisfakcijsku funkciju nego 2002. god.
Takav rezultat je naravno krajnje nelogičan i nepravičan jer izaziva duboku nejednakost među oštećenima, obzirom proizlazi da su oni oštećeni koji su bili bliže 2002. godini prolazili mnogo bolje u smislu realnog vrednovanja njihove patnje.
Kako su kriteriji Vs RH po svojoj definiciji „orijentacijski“ smatramo da bi jedino ispravno tumačenje i preporuka Vrhovnog suda RH u ovakvoj situaciji mogla biti: „da se primjeni Orijentacijskih kriterija ne protivi dosuđivanje pri kojem se, osim iznosa iz kriterija, uzima u obzir i protek vremena od njihova donošenja.“