U posljednjim tjednima brojni vlasnici nekretnina u Hrvatskoj primili su rješenja o porezu na nekretnine, često i za stanove i kuće u kojima oni ili njihovi srodnici doista stalno žive, iako takve nekretnine, ako služe za stalno stanovanje ili dugoročni najam, u pravilu ne bi smjele biti obuhvaćene porezom. Porezna uprava javno je priznala da su u masovnoj obradi podataka nastale pogreške i da će kriva rješenja ispravljati, upravo zato što baze podataka o vlasništvu, stanovanju i namjeni nekretnina nisu u potpunosti usklađene.
Međutim, unatoč tim najavama, svatko tko je primio rješenje o porezu na nekretnine i smatra da obveze uopće ne bi smjelo biti, ne smije ostati pasivan i osloniti se na usmena obećanja ili telefonske informacije. Prema Zakonu o lokalnim porezima i Općem poreznom zakonu, rješenja o porezu na nekretnine donose se za svaku kalendarsku godinu, a porez je dužan platiti svaki tko je na dan 31. ožujka te godine evidentiran kao vlasnik nekretnine koja ne potpada pod zakonske izuzetke.
Zakonom je propisano i da se porez na nekretnine plaća u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, neovisno o tome je li podnesena žalba, dok se sama žalba podnosi u roku od 30 dana od dana primitka poreznog rješenja nadležnom drugostupanjskom poreznom tijelu, a predaje se prvostupanjskom poreznom tijelu koje je rješenje donijelo. Opći porezni zakon izričito propisuje da protiv poreznog akta kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama u poreznom odnosu postoji pravo žalbe u roku od trideset dana, osim ako posebnim propisom nije određeno drukčije.
Važno je naglasiti da je riječ o upravnom postupku: ako stranka ne izjavi žalbu u propisanom roku, rješenje postaje pravomoćno i izvršno te se protiv njega više ne može koristiti redoviti pravni lijek, nego eventualno samo izvanredni (obnova, ukidanje, poništenje), i to pod znatno strožim uvjetima. Zakon o općem upravnom postupku propisuje da pravomoćna odluka kojom je stranka stekla pravo ili joj je nametnuta obveza može biti poništena ili ukinuta samo u iznimnim slučajevima propisanim zakonom, upravo radi zaštite načela pravne sigurnosti.
Upravo zato nije dovoljno nazvati Poreznu upravu, poslati e‑mail ili otići na „šalter“ i usmeno se požaliti na sadržaj rješenja, jer takvi prigovori nemaju učinak valjane žalbe i ne zaustavljaju tijek rokova niti sprječavaju pravomoćnost. I Opći porezni zakon i Zakon o općem upravnom postupku jasno razlikuju usmene upite i obavijesti od formalne žalbe, za koju su propisani obvezan rok, sadržaj, nadležno tijelo i posljedice propuštanja.
Žalba na porezno rješenje mora biti podnesena u pisanom obliku (ili preko sustava e‑Porezna) u roku od 30 dana, mora biti razumljiva i iz nje mora biti jasno tko se žali, na koje se rješenje žalba odnosi i što se točno traži (npr. ukidanje rješenja, utvrđenje da se porez ne plaća jer nekretnina služi za stalno stanovanje i sl.). Preporučljivo je uz žalbu priložiti i sve raspoložive dokaze (ugovor o najmu za stalno stanovanje, dokaze o stvarnom stanovanju, račune komunalija, potvrde poslodavca, liječnika, škola i drugo) jer Zakon o lokalnim porezima izričito propisuje da sama prijava prebivališta nije dovoljna da bi se dokazalo stalno stanovanje u smislu oslobođenja od poreza.
Budući da se radi o financijski i pravno složenim pitanjima, u kojima je potrebno pravilno kvalificirati namjenu nekretnine, prikupiti i prezentirati relevantne dokaze te se pozvati na odgovarajuće odredbe Zakona o lokalnim porezima, Općeg poreznog zakona i Zakona o općem upravnom postupku, građanima se preporučuje da blagovremeno potraže stručnu pravnu pomoć odnosno pomoć odvjetnika. Stručnjak će moći procijeniti jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje od poreza na nekretnine ili za smanjenje obveze te u njihovo ime sastaviti formalno ispravnu i argumentiranu žalbu.
Zaključno, svatko tko je dobio rješenje o porezu na nekretnine, a drži da mu porez nije trebao biti razrezan (jer u nekretnini stalno živi on ili članovi njegove obitelji, jer se iznajmljuje za stalno stanovanje, jer nekretnina ne ispunjava uvjete stambene namjene i sl.), dužan je u zakonskom roku podnijeti žalbu i, po potrebi, zatražiti stručnu pravnu pomoć. U protivnom, jednom kad rješenje postane pravomoćno, obveza poreza na nekretnine ostaje, a naknadne pritužbe, telefonski razgovori ili „usmena obećanja“ ne mogu promijeniti činjenicu da je porez pravno valjano utvrđen i da ga je nužno platiti.